Tko se u Europi najviše boji Rusije?

Prema novom istraživanju koje je YouGov proveo u sedam zemalja EU-a, ruska agresija prepoznata je kao jedna od najvećih prijetnji Europi kod 51 posto ispitanika u Poljskoj, 57 posto u Litvi i čak 62 posto u Danskoj - zemlji koja, iako geografski udaljenija od Rusije, kontrolira ulaz u Baltičko more, kojim često prolaze ruski tankeri i vojni brodovi. Danska je također najveći svjetski donator vojne pomoći Ukrajini u odnosu na svoj bruto domaći proizvod.

U Njemačkoj 36 posto ispitanika rusku agresiju smatra glavnom prijetnjom, u Francuskoj 31 posto, u Španjolskoj 22 posto, a u Italiji 20 posto. U Francuskoj i Španjolskoj najvećom se opasnošću smatra imigracija, dok je u Italiji to oružani sukob, prenosi Politico.

Snažna podrška NATO-u

Španjolci i Talijani američku vanjsku politiku spominju kao prijetnju gotovo jednako često kao i Rusiju: 22 posto Španjolaca i 20 posto Talijana vidi Moskvu kao glavnu prijetnju, dok 19 posto Španjolaca i 17 posto Talijana isto misli o Washingtonu.

Istočne zemlje i Danska također snažno podupiru članstvo u NATO-u, više od 80 posto ispitanika to odobrava, a sličan udio smatra da je savez ključan za njihovu sigurnost.

S druge strane, otprilike polovica Talijana, Španjolaca i Francuza pozitivno gleda na članstvo u NATO-u, dok samo 29 posto Francuza smatra da je ono važno za nacionalnu obranu, što je najniža razina potpore među svim ispitanim državama.

Istraživanje YouGova provedeno je krajem rujna na uzorku od oko tisuću ispitanika po zemlji, u Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Litvi, Poljskoj i Španjolskoj.

Podijeljena mišljenja o ulozi EU-a

Mišljenja o ulozi koju bi Europska unija trebala imati u području obrane vrlo su podijeljena.

EU je nastala kao mirovni projekt i sve donedavno imala je vrlo ograničenu ulogu u vojnim pitanjima. No, ruska invazija na Ukrajinu to je promijenila. Blok sada provodi mjere poput programa Security Action for Europe u vrijednosti od 150 milijardi eura, koji se temelji na modelu zajmova za nabavu oružja, te programa European Defence Industry Programme od 1,5 milijardi eura, kojim se želi potaknuti zajednička nabava i obnoviti europska vojno-industrijska baza.

U Poljskoj, Italiji i Njemačkoj manje od 40 posto ispitanika smatra da bi EU trebala donositi odluke o obrani i sigurnosti u ime država članica. U Litvi, Danskoj i Francuskoj mišljenja su podijeljena - oko 40 posto podupire donošenje odluka na razini EU-a, dok sličan udio inzistira na samostalnom nacionalnom odlučivanju.

U Španjolskoj, 57 posto ispitanika smatra da bi EU trebala donositi obrambene odluke u ime država članica - što je najviši postotak među svim ispitanim zemljama.

Mnoge članice Unije podsjetile su Bruxelles da ne bi trebao preuzimati preveliku ulogu u pitanjima obrane i sigurnosti, što su nacionalne vlade ponovno naglasile komentirajući obrambenu strategiju Europske komisije predstavljenu prošlog tjedna.

Povijesni i geografski razlozi

Linus Terhorst, istraživač vojnih znanosti iz londonskog Royal United Services Institutea, rekao je da razlike u percepciji Rusije proizlaze iz geografije i povijesti.

"Zemlje poput Poljske i Litve graniče s Rusijom i bile su dio njezina carstva tijekom Hladnog rata, dok Danska kontrolira pomorski prolaz od ključne važnosti za Rusiju", objasnio je.

"Ako pogledate kako su europska društva raspravljala o vojnim izdacima tijekom Hladnog rata, vidjet ćete slične podjele - zemlje poput Španjolske bile su prilično ravnodušne, dok je podrška rasla što ste se više kretali prema istoku."

Terhorst je dodao kako mnoge zemlje Bruxelles vide više kao pokretača suradnje u obrani nego kao regulatora.

"Primjer za to je plan SAFE, kojim EU nastoji ublažiti fiskalni teret koji snose pojedine članice."

Čelnici EU-a koji se sastaju ovog tjedna morat će odobriti obrambenu mapu puta Europske komisije, koja naglašava da će države članice i dalje zadržati kontrolu, ističući da su države članice suverene i ostat će suverene kada je riječ o njihovoj nacionalnoj obrani.